Ljudi koji su umrli i VRATILI SE U ŽIVOT otkrili šta se desi kad umremo!

Smrt je misteriozna i bez obzira na napretke u nauci, i dalje ostaju neka nerazjašnjena pitanja.

Postoje neke popularne teorije o tome šta se desi kad umrete, poput toga da vidite bijelu svjetlost ili pred očima vam prođe cijeli život.

Jedini uvid koji imamo su priče ljudi koji su bili medicinski mrtvi, a onda se vratili među žive. Šestero ljudi koji su umrli i ponovo oživjeli, ispričali su kako je to kad umrete i šta se onda desi.

Kao da čitate knjigu

Korisnik monitormonkey na Reddit stranici gdje je i postavljeno pitanje Kako je to kad umreš, priča da je prije pet godina otišao na operaciju tokom koje je iskrvario i nekoliko minuta je bio mrtav.

Probudio sam negdje što je izgledalo kao svemir, ali nije bilo svjetla ni zvijezda. Nisam ni lebdio, samo sam bio tamo.

Nije mi bilo vruće ili hladno, niti sam bio gladan ili žedan – bilo je to nešto mirno, neutralno. Znao sam da ima svjetlo i ljubavi u blizini ali nisam imao potrebu tamo otići odmah. Sjećam se kako sam razmišljao o svom životu, ali nije bilo kao montaža. Više je bilo kao da sam čitao knjigu i isječci su se prikazivali. Šta god je bilo, promijenilo mi je misli o nekoliko stvari. I dalje me strah umrijeti, ali nisam zabrinut oko toga šta se poslije dešava.

Posjeta od neke bliske osobe

Korisnik Schenidah7 piše da je pao sa motocikla i bio je medicinski mrtav nakon toga kad su ga oveli u bolnicu. Dok je ležao na ulici prije nego je stigla hitna pomoć, sjetio se nekog poznatog ko ga je ohrabrivao.

Samo se sjećam da sam tamo ležao i stvari su polako postajale sve tiše i crne. Jedini razlog što nisam zaspao je bizaran trenutak kad sam čuo nekog kako viče: Ustani ti lijena gu**co! Hajde čovječe, ustani. USTANI. Onda mi je neko udario kacigu, a kad sam otvorio oči, vidio sam svog brata – koji je preminuo od predoziranja prije par godina. Sjećam se da mi je rekao nešto poput :doći će brzo, i pokazivao mi na svoj sat i onda odšetao. Volio bih da se mogu sjetiti više detalja ali se iskreno ne sjećam mnogo toga.

Bašta

I dok su mnogi korisnici opisali svoju smrt kao da su se našli u nekom praznom prostoru, IDiedforabit imao je drukčije iskustvo nakon alergijske reakcije zbog čega mu je stalo srce.

Sjećam se da sam se osjećao kao da me nešto vuče nazad, izuzetno sporo, kao da te neko vuče kroz vodu, i crninu kako blijedi. U jednom trenutku, odjednom sam se našao kako zurim u baštu. Nije bila puna cvijeća, bila je to samo prašina i neuredna trava. Bilo je i igralište sa vrteškom u sredini, na kojoj je bilo dvoje djece. Dječak i djevojčica.

Teško je opisati ali osjećao sam se kao da mogu izabrati da li želim ostati ili otići, ali svaki put kad bih pokušao da se vratim, nešto me držalo na mjestu. Nabrojao sam sve razloge što sam se htio vratiti, ali kad sam rekao da ne želim napustiti svoju majku, konačno me to nešto pustilo. Vratio sam se u svoje tijelo. Srce mi je na 6 minuta prestalo kucati.

Odgađanje alarma

Kao tinejdžer, Thedeadmanwalks morao je prolaziti kroz mjesece hemoterapije, kad mu je nos počeo nekontrolisano krvariti. Zbog sepse i infekcije, stanje mu se pogoršalo, zbog čega je umro na tren i vratio se.To je kao da želiš odgoditi svoj alarm u 7 sati. I možda pritisneš jednom ili dva puta ali onda se sjetiš da moraš na posao ili školu i da san može čekati jer imaš dosta posla za obaviti